Međunarodne geopolitičke napetosti sve više pritisnuju lance opskrbe primarnim aluminijem. Blokada Hormuškog tjesnaca ometa trgovinske tokove iz zaljevskog područja, na koje otpada oko 9 % svjetske proizvodnje primarnog aluminija. Situaciju dodatno pogoršavaju štete na značajnim proizvodnim lokacijama na Bliskom Istoku (Aluminium Bahrain i Emirates Global Aluminium) te postupno pooštravanje sankcija protiv Rusije, koja je tradicionalno bila važan dobavljač CO₂-niskog aluminija za europsko tržište.
Deficit primarnog aluminija u Europi sada premašuje 87 % kontinentalnih potreba, što znači da se godišnje mora uvesti oko 8 milijuna tona aluminija. U ovom okruženju, ograničena dostupnost sirovine i stalna geopolitička nesigurnost dovode do značajnog porasta cijena sirovina. Cijena aluminija je u protekloj godini porasla s oko 2.400 američkih dolara na više od 3.500 američkih dolara po toni. Iako je korekcija krajem lipnja smanjila cijenu na oko 3.100 američkih dolara po toni, razina cijena i dalje ostaje na vrlo visokom nivou.
Borba za otpad postaje europska agenda
Povećane poteškoće u nabavi primarnog aluminija povećavaju stratešku vrijednost sekundarnog aluminija iz procesa recikliranja. Ovaj razvoj dobiva dodatni poticaj kroz energetske uvjete. Proizvodnja primarnog aluminija je izuzetno energetski intenzivna: Prema podacima Međunarodnog aluminijskog instituta, u prosjeku je potrebno oko 52 kWh za svaki kilogram primarnog aluminija iz boksita, dok je za reciklirani aluminij potrebno nešto više od 2 kWh. To odgovara uštedi energije od više od 95 % te značajnom smanjenju emisija CO₂. Međutim, tržište aluminijskog otpada također je postalo međunarodno natjecateljsko polje. Nedavne trgovinske mjere SAD-a – posebno uvođenje carina od 50 % na aluminijske poluproizvode i 15 % na aluminijski otpad – stvaraju atraktivne uvjete za nabavu od strane tržišnih sudionika izvan Europske unije. Posljedica su smanjena dostupnost otpada za europsku prerađivačku industriju te značajna poskupljenja koja u mnogim slučajevima znatno nadmašuju referentne cijene Londonske burze metala (LME).
U tom kontekstu, Eural Gnutti je u posljednje dvije godine intenzivirao dijalog s europskim institucijama i aktivno sudjelovao u raspravama o industrijskim i trgovinskim mjerama duž lanca vrijednosti aluminija. Cilj je učiniti stratešku važnost aluminijskog otpada vidljivom za konkurentnost europske industrije i za održivi transformacijski proces.
Ova pozicija očito se danas odražava u zaštitnim mjerama koje je najavio europski povjerenik za trgovinu i ekonomsku sigurnost, Maroš Šefčovič. One imaju za cilj ograničiti izvoz aluminijskog otpada u treće zemlje i osigurati njegovu dostupnost unutar europskog unutarnjeg tržišta.
Ako se ove mjere provedu, predstavljat će bezpresedan korak u europskoj trgovinskoj politici i ojačati otpornost lanca vrijednosti te stvoriti povoljnije uvjete za ulaganja u kružnu ekonomiju i dekarbonizaciju.
Pretvorba otpada u vrijednost: model Eural
Za Eural, reciklaža nije samo odgovor na trenutne tržišne uvjete, već rezultat pionirske industrijske strategije koja je započela već 1990-ih i koja se kontinuirano razvijala kroz stalna ulaganja u tehnologije, procese i kompetencije. Ovaj put omogućuje tvrtki da poveže održivost s najvišom učinkovitošću, istovremeno pouzdano ispunjavajući zahtjeve kvalitete i tehničke zahtjeve industrija poput automobilske, zrakoplovne i strojarske.
Jedna od najznačajnijih postignuća Eural-a je sposobnost proizvodnje visokoučinkovitih legura iz različitih izvora otpada. Tvrtka je razvila procese koji učinkovito koriste i unutarnje ostatke ljevaonica i ekstrudera – takozvani Run-around postupak – kao i sekundarni materijal iz pretežno talijanskih i europskih reciklažnih krugova.
Zahvaljujući ovom proizvodnom modelu, Eural je mogao kontinuirano opskrbljivati svoje kupce u svakom trenutku i do sada nije zabilježio nikakve prekide u opskrbi sirovinama. Paralelno s tim, tvrtka dosljedno radi na održavanju sadržaja pratećih elemenata – posebno olova – pod kontrolom. U razvoju legura bez olova, pravi izazov nije toliko eliminacija samog olova ili njegova zamjena drugim elementima, već mogućnost korištenja otpada iz različitih izvora koji možda sadrže nepoželjne elemente za određeni sastav legure. Cilj je održati njihovu koncentraciju unutar kontroliranih granica kako bi se proširile mogućnosti recikliranja, a da se pritom ne ugrozi učinkovitost ili kvaliteta krajnjeg proizvoda.
Već danas se sadržaj olova u aluminijskim legurama kontinuirano smanjuje. Daljnji razvoj europskog pravnog okvira – posebno direktive RoHS – dodatno će ubrzati ovaj proces. Iako će olovo zbog dugotrajnih proizvoda, poput onih iz automobilske industrije, još nekoliko godina biti prisutno u reciklažnom materijalu, uobičajeni procesi recikliranja dovode do postupnog smanjenja njegove koncentracije, tako da će u budućim generacijama legura biti prisutno samo u tragovima.
„Iskustvo Eural-a pokazuje da ulaganja u inovacije i istraživanje omogućuju pretvaranje izazova globalnog okruženja u prilike za rast i konkurentnost“, objašnjava Giorgio Di Betta, direktor prodaje Eural Gnutti. Na kraju, naglašava: „Mjere koje Europska unija trenutno priprema mogu doprinijeti otpornijem i kružnijem proizvodnom sustavu, stvarajući time uvjete za održivi industrijski rast na duge staze.“
Kontakt:
